U prirodi ne postoji forsiranje, niti odgađanje. Sve se događa jednostavno i prirodno.

Izgubili smo kontakt s prirodnim ritmom svega, izgubili smo kontakt s prirodom. Živimo iz uma, vođeni emocijama, željama, potrebom za lagodnim, za ugodom.

Nedostatak povjerenja u život, u sebe, u Boga odvaja nas od Istine koja je utkana u svemu. Tako i u prirodi koja nam bezuvjetno daje odgovore na sva pitanja, sve potrebe. Nemamo povjerenja pa forsiramo rješenja, ubrzavamo sebe i procese jer nam treba više i brže. Nemamo povjerenja pa odgađamo život, postajemo pasivni promatrači, vrsta koja živi na autopilotu.

Povjerovali smo da mora biti tako. Da moramo juriti, pratiti trendove, odustati od sebe da bismo preživjeli, bili prihvaćeni, voljeni. Skrenuli smo pogled s Istine jer za prepoznati Istinu potrebno je stati. Stati i osluškivati. A mi i dalje vjerujemo da nemamo vremena za stati. Jer nećemo preživjeti.

Priroda pokazuje upravo suprotno. Jer ne postoji opiranje, um, već samo bivanje.

Bivanje, prirodno stanje svih i svega. U bivanju nema moranja, nepovjerenja. Kada smo u povjerenju osluškujemo i živimo po intuiciji. A intuicija jest povezanost s prirodnim.

Osluškuj prirodni ritam u sebi, oko sebe. I poštuj ga svakim danom sve više. To se ne forsira, niti dolazi kroz pasivnost. I to što nije lako nije razlog za odustajanje i traženje bržeg rješenja. Biraš li radije živjeti uz stablo koje je godinama raslo svojim prirodnim ritmom ili uz stablo proizvedeno u sat od umjetnog materijala?

S ljubavlju,

Martina