Možeš ti

“Možeš ti…” slušam gotovo cijeli život.

“Možeš ti to…” bio je odgovor na gotovo sve moje nesigurnosti.

I da, znam da mogu. No ponekad i oni koji “to mogu” trebaju pomoć, podršku.

Znamo, zar ne? Znamo da možemo. Učinili smo to nebrojeno puta. Izvukli se iz najgoreg, nadrasli nebrojene situacije i sami sebe. I naša nam je snaga bila blagoslov no ponekad možda i teret. “Možeš ti to…” možda nas je udaljilo od toga da tražimo, pitamo jer možemo sami.

Moja mi je snaga ponekad bila teret. Bila sam sama u gotovo svim velikim izazovima u životu. I morala sam učiti primati, učiti tražiti pomoć i podršku. Tražiti – bila mi je jedna od najtežih stvari u životu, naučila sam se oslanjati na samu sebe i sama rješavati svoje probleme.

Moja mi je snaga bila ponekad teret i to je stvaralo sjenu, umanjivalo me na puno načina. I nije bilo lako suočiti se sa svim slojevima koje je podsvijest kreirala da udovolji vjerovanju da mi je moja snaga teret. Osim toga bilo je teško priznati da kada ne znaš primiti ne znaš ni dati.

Danas mi je moja snaga blagoslov. Danas znam da mi je blagoslov i iako znam da mogu, znam i to da ne moram sama. I sve je lakše bez obzira na to što se ponekad javi i stara navika – sama ću. Danas se ne trudim biti, dopuštam si biti što god da jesam u nekom trenutku.

Danas mi je lakše tražiti, primam s dubokom zahvalnošću bez da razmišljam kako ću se odužiti, kako ću vratiti. Naučila sam da nečije Ne. otvara vrata nečijem iskrenom Da. i volim ih jednako. Naučila sam da što više primam, više mogu i dati i zato uživam u primanju kao nikada do sada. I volim svoje snage, vrline, prihvaćam i svoje slabosti. Ne skrivam ništa jer to umara i oduzima energiju koju radije usmjeravam u nešto što oplemenjuje i mene i sve oko mene.

“Možeš ti to…” slušam i danas. Danas me podsjeća da imam krila.

I zato zavoli svoje snage! Ne skrivaj svoje slabosti. Primaj sa zahvalnošću i osmjehom. Što više primiš više ćeš moći dati ovome svijetu. Svijet te treba cjelovitu/og.

S ljubavlju,

Martina