Djeca

Djeca – predivni cvjetovi zemaljskog vrta. Delikatni i nježni, posebni u svojoj različitosti, očaravajući kad su sretni, nasmijani. Teško je ostati mrk pored glasnog i iskrenog dječjeg smijeha.

Djeca dolaze na ovaj svijet čista, sa živim sjećanjem na Boga i stvarni dom. Dolaze nevina i imaju sve što im je potrebno da rastu i postanu velebni ljudi. I onda ih mi krenemo podučavati životu. Učimo ih ne samo kako da hodaju i pričaju već kako da misle, što je ispravno i neispravno. I umjesto da im samo pružimo ruku kada im je potrebno jer sve mogu sami, mi ih forsiramo na toliko toga. Objašnjavamo im kako svijet funkcionira i oblikujemo njihove predivne umove umjesto da ih pustimo da oni nama pokažu kako svijet izgleda iz pogleda koji je još uvijek čist, povezan s božanskim.

U ovom je svijetu gotovo sve naopako. Podučavaju oni koji nemaju što za podučiti. Oni koji bi imali nemaju glasa. Kako bi mogli imati glas kada im ne dopuštamo niti to da budu djeca. Jer biti dijete nije prihvatljivo kad primjerice krenu u školu. Već tada bi trebali biti mali ustrojeni vojnici, poslušnici koji ispunjavaju sve zadatke na vrijeme i točno. Pripremamo ih da budu dio ustrojene mase umjesto da im damo slobodu da nam pokažu koji put bi oni sami izabrali.

Podučavamo ih kreativnosti, a zapravo ju gušimo. Uspoređujemo ih, ocjenjujemo, kritiziramo. Ne postoji dijete koje nije savršeno, genijalno, kreativno. Ali postoje okolnosti i ljudi koji to zagušuju.

I onda se čudimo “izvrnutom” svijetu odraslih. Kako je moglo biti drugačije kada nam nisu dali da budemo djeca. Da živimo sebe u slobodi i ljubavi. Da otkrivamo svijet u nevinoj znatiželji.

Vrijeme je da oslobodimo našu djecu nas odraslih! Vrijeme je da ih pustimo da dišu, da trče u prirodi i otkrivaju svijet na svoj način. Vrijeme je da priznamo da ne znamo, naša umorna djeca su dokaz tome. Prestanimo ih kažnjavati samo zato što mislimo da su “naša” i da moraju biti “nešto” da bi uspjeli u životu. Naša mjerila uspjeha su naopako postavljena kao gotovo sve na Zemlji.

Možemo li odustati od gluposti kojima smo opteretili sve nas, posebno djecu? Možemo! I nužno je da to učinimo da bismo imali zdravu i svjetlu budućnost – nove generacije koje će čuvati i njegovati ovaj svijet. Koje će živjeti u skladu s njim samo zato što su slobodna.

Dajmo djeci prostor da budu djeca. Možemo puno naučiti od njih.

S ljubavlju,

Martina